Na vrhu brda istočno od Komiže, na preko 300 metara nadmorske visine, sagrađena je crkva svetog Mihovila. Nalazi se pored ceste pa je lako dostupna svima koji je žele posjetiti, ali to je moguće samo jedan dan u godini, na dan svetog Mihovila kada se tu održava misa. Spominje se u XII. stoljeću kao vlasništvo biševskog benediktinskog samostana. U njenom obliku se mogu prepoznati oznake prijelaznog načina gradnje iz predromaničkog u romanički stil. To se prepoznaje po četvrtastom duguljastom kamenju, zidanim dovratnicima, malom okruglom prozorčiću na pročelju kao i ostalim četvrtastim manjim prozorima na bočnim zidovima i po položaju crkve u pravcu istoka i zapada. U unutrašnjosti ranu romaniku odaju udubine na južnom zidu odijeljene s dva stupa koji čine tri polukružna široka luka, prijelaz četvrtastog dijela apside u njen polukružni svod i oltar koji je uzdignut na stepenicu. Po tim oznakama zida, apside, svoda i oltara crkva se može datirati u XII. stoljeće kada je prvi put i spomenuta. Ne vjeruje se da je starija jer nema plitkih pleternih reljefa koji se inače nalaze u predromaničkim crkvama. Ponovno se spominje u XIV. stoljeću kada je iznad pročelja sagrađena preslica za zvono. U XIV. stoljeću je bila u ruševnom stanju pa je početkom XVII. stoljeća obnovljena sredstvima jednog Komižanina koji je to zaželio. Popravak je ostavio mnoge tragove, osobito na sjevernom zidu na kojem više nema izvornih udubina. U to vrijeme je u crkvi bio i oltar s triptihom svetog Mihovila između svetog Jurja i svetog Nikole, a uz tu sliku i dva drvena kipa anđela. Izvor vis-central.com