Viški arhipelag je područje u središnjem dijelu Jadranskog mora koje je prošlo kroz specifične geološke preobrazbe vezane uz solnu tektoniku, što je rezultiralo nevjerojatnim geološkim strukturama i geomorfološkim fenomenima. Otoke karakteriziraju i najstarije i najmlađe stijene na istočnoj jadranskoj obali i oni još uvijek rastu. Mnoge neobične stijene stare 220 milijuna godina ugrađene su u dijapire - mase iskonske soli iz Zemljinih dubokih slojeva koje su prodrle u Zemljinu površinu potiskujući mlađe karbonatne stijene na vrhu drevne tropske karbonatne platforme. Najspektakularniji tektonski prodor Zemljine utrobe nastao je u vrlo prostranom Komiškom zaljevu gdje se vrhovi ove solne i magmatske mase iz pet kilometara dubine Zemljine kore uzdižu nad morem. Svjetski fond za prirodu WWF proglasio je Viški arhipelag 2003. jednom od deset posljednjih "rajskih oaza Mediterana", uzimajući u obzir njegovu prirodnu posebnost, kulturnu baštinu, povijesne reference otoka kao raskrižja pomorskih putova i ishodišta urbane civilizacije. Na temelju provedenih znanstvenih istraživanja koja su otkrila izuzetnu biološku raznolikost kopna i podvodne flore i faune Visa, WWF je uključio Viški arhipelag u Plavi koridor (2003). Ovaj otok otvorenog mora područje je s najvećom koncentracijom spomenika prirode u Hrvatskoj. Viškom arhipelagu pripadaju najudaljeniji hrvatski otoci (Palagruža, Jabuka, Sveti Andrija, Brusnik i Biševo). Svaki od ovih otoka jedinstven je u svojoj geološkoj i ribarskoj povijesti s falkušom kao najstarijim tipom ribarskog broda na Mediteranu. Otok Vis je rodno mjesto urbane civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Godine 397. pr. Kr. Dionis stariji, tiranin Sirakuze, osnovao je na otoku Visu prvu grčku koloniju na istočnoj obali Jadrana. Grčki povjesničar Theopompus piše da je Jonsko more (tj. Jadran) dobilo ime po Joniju. Vis se nalazi na najstarijoj trans-jadranskoj ruti - Diomedovoj ruti. Zbog svoje strateške važnosti Britanci nazivaju Vis „Gibraltar Jadrana“. U Drugom svjetskom ratu Vis je bio jedini neokupirani teritorij u Europi. Nakon Drugog svjetskog rata otočje Vis postaje vojna zona i ostaje do 1989. godine. Snažna izolacija otočnog prostora otvorenog mora imala je i jednu pozitivnu posljedicu: očuvala je otok u vrijeme iznenadnog širenja masovnog turizma na Jadranu i očuvala ga za svjetsku valorizaciju njegove geološke, biološke i kulturne baštine. Inicijativa za osnivanje Geoparka Vis arhipelaga je realizirana. U travnju 2019. postigli smo cilj i Geopark Viški arhipelag postao je dio Europske mreže geoparkova i nalazi se na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Geopark Viški arhipelag ima 3 geostaze: Geostaza Komiža, Geostaza Biševo i Geostaza Vis -Rukavac. U suradnji s Geoparkom i uz stručno vodstvo vodiča, obilazak staza je idealan način za jedan drugačiji pristup upoznavanja otoka Visa i pridruženih mu otočića. Posjetiteljski centar Geoparka nalazi se u Komiži na adresi Batuda 2, u kojem možete saznati više o stijenama otoka Visa, o prirodnoj, kulturološkoj baštini, tradiciji i očuvanju nasljeđa uz doček i vodstvo djelatnika Geoparka Viški arhipelag. Više informacija na stranicama Geoparka Viški arhipelag: www.geopark-vis.com ili na facebook stranici: Geopark Vis Archipelago Fotografije: Ivo Pervan i Matko Petrić