Uspon komiške riblje industrije u prvoj polovici XX. stoljeća ostavio je nekoliko zanimljivih ruševina unutar tkiva grada. U Komiži su sagrađeni prvi industrijski objekti u Dalmaciji, tvornice u kojima se pakirala slana ili pržena sardela i druga plava riba, koja je bila vrlo tražena. Žene koje su radile u tvornicama zvali su 'tobakine'; prije komiških tvornica na istočnoj obali Jadrana postojala je samo tvornica duhana (tobaka) u Rovinju, pa je 'tobakina' bio sinonim za onu koja radi u tvornici. Te žene često su dolazile na Vis iz drugih krajeva Dalmacije i Dalmatinske zagore, popravljajući time demografsku i 'krvnu' sliku Komiže. Nakon Drugog svjetskog rata zbog više razloga dolazi do pada proizvodnje, a prerada ribe doživljava krizu. Vlasnici tvornica bježe u emigraciju, a ostaje raditi samo tvornica 'Neptun', sada organizirana prema principima samoupravnog socijalizma.